Dreams are not FAIRY..TO BE BORN RE BORN

In thinking of this dream I have been distinct feeling that I did not have to where I was at all but have chosen a comfortable walk paved streets. I had gone to the squalid and muddy district because I preferred adventure, and, having begun, I had to go on. When I think of how persistently I kept going straight ahead in the dream , it seems to me as thought I must have known there was something fine ahead, like the lovely, grassy river and the secure high , paved road beyond . Thinking of it on those terms, it is like a determination to be born - or rather  - or rather to be born again - in sort of spiritual sense. Perhaps a some of us have to through dark and devious ways before we can find the river of peace or the highroad to the<soul's destination. 

What which we experience in dreams, if we experience it often, is it  in the end just as much a part of total of our soul as is anything we really experience: we are by virtue of it richer or poorer, feel one need more fewer, and finally are led along the a little in broad daylight and heaven in most cheerful moments of our waking spirit by the habits of our dreams. Suppose someone has often flown in his dreams and finally as soon as he start s dreaming becomes conscious of a power of art and art of flaying as if it were privilege he posses-ed, likewise as his personal and enviable form of happiness; such a man as believes he can real ye any arc and angle with slightest impulse, as  knows the feeling of a certain divine frivolity, aging up without tension or constraint, a going down without condescension or abasement without gravity! Why should the man who know such dreams and dream habits at last that the word happiness had a different color and definition  in his ours waking hours too! How should he not have a different desire for happiness? Soaring rapture as the poets describe it must seem to him, in comparison with this flaying, to earthy, muscular, and violent, to grave.

HANUKKAH SELF IDENTITY/NEW YEAR/28.09 - 30.09.

 

HANUKKAH SELF IDENTITY

Tonight Jewish kids will light the menorah, spin their derides and get their present, but Hanukkah is the most adult of holidays. It commemorates an event in which the good guys did horrible things; the bad guys did good things and which everybody is flummoxed by insoluble conflicts that remain with us today. It's a holiday that accurately reflects how politics is, how history is, how life is. It's begins with spread of Greek culture. Alexander Empire and the smaller Empires that succeeded it brought modernizing the ideas and institutions to the Middle East. As it is best, Hellenistic culture emphasized the power of reason and the power of individuality/conscience! It raised living standards, especially in places like Jerusalem.
The Greeks had one central idée> Creation of Universal Culture; the Jewish had their own central fix idea; the idea of one true God. The reformation began!
Urbane Jews assimilated parts of Greek culture into their own, taking Greek names like Jason, etc. and prospering in some of Greek institutions. Not all Jews assimilated. Some resisted quietly. Others flied to the hills. But Jerusalem did well. The Seleucid dynasty, which had political control over this area, was not merely tolerant; it used imperial money to help promotion of the different religions within its sphere. In 167 b.c. Seleucid king Antiochus IV, issued a series of decrees defiling the temple, confiscating wealth and banning Jewish practice, under death penalty. It's not clear why he did this? Some historians believe that extremist Jewish reformers were in control and were hoping to wipe out what they saw as the primitive remnants of their faith. Others believe Antiochus thought the Jews were disloyal fifth columnist in his struggle against the Egyptians and, hence was hoping to assimilate into this nation. Regardless, those who refuse to eat poor were killed in early case of pure martyrdom. But Jews very slow on those times to make same uprising/revolt! The cultural pressure on Jewish practice had been mounting; it was only when it hit an insane political level that Jewish traditionalist took up arms. When they did, the first person they killed was a fellow Jew. In the town of Modin, a Jew who has attempting to perform a sacrifice on a New Greek altar was slaughtered by Mattathias, the old head of priestly family. Mattathias's five sons, led by Judah Maccabeus, and then led an insurgent revolt against the regime. The Jewish war raised questions; who is Jew? Who gets to define the right level of observance? It also created spiritual crises. This was not a battle between tribes. It was a battle between theologies and threw up all sorts of issues about why bad things happen to faithful believers and what happens in the afterlife / issues that would reverberate in the region for centuries, to epic effect. The Maccabeus is best understood as moderate fanatics. They were not reveling to in total against Greek culture, moreover they use GREEK LANGUAGE!? THEY CREATED A FESTIVAL TO COMMEMORATE THEIR TRIUMPH (which is part of Greek, not Jewish culture). Before long, they were electing their priest. 
Jews were fighting heroically for their traditions and the survival of their faith. If they found uncircumcised Jews, they preformed forced circumcisions. They had no interest in religious liberty within the Jews and their inner community, so issue has been that religion was a collective choice.As burst of anger they retook Jerusalem in 164 B.C. and redicated the temple.Generations of Sunday school have turned Hanukkah into story on unIfied Jewish bravery agains Anti / Semitic Hellenic Empire. Settlers in the West Bank tell it as a story of how the Jewish hard core defeated the corrupt, assimilated Jewish masses. Rabbis later added the lamp miracle to give a God at least a bit part in the proceedings. But there is no erasing the complex ironies of the evens, the way progress, heroism and brutality weave through all sides. The Maccabaeus heroically preserved Jewish faith/or Jewish national SELF IDENTITY.
THE LESSON OF HANUKKAH IS THAT EVEN THE STRUGGLES THAT SAVED A PEOPLE ARE DAPPLED WITH TRAGIC IRONY AND ANTAGONISTIC CHOICES.

Scizofrenie uma

Stvari nisu inakve kakve kakve jesu već onakve kao mi želimo da ih vidimo. Dakle, fenomenalno se uvek razlikuje od noumenalnog. Dakle ako je Magrit naslikao Klavir  on je hteo da kaže aaaaaa; a šta. Razmišljaj, pogađaj, jer slika je oslikana u racionalističkom maniru .Savršeno simetrična kao što je i Gospodin Hegel otišao na odmor ili Ljubavnici:. 

LOVERS

Ajde da kažemo ljubav je slepa a klavir je predmet koji izaziva niz asocijacija kao i jaje i ’’Zov krvi’’ šta se krije iza slike da li to mene poziva Haimat ili moja blood line – genetski kod, misao, predmet iz podsvesti, snovi, čaša ispunjena kristalnim vazduhoma sve se skriva u Lažnom ogledalu. Najviše mi se sviđa da budem Alisa u zemlji čuda, kao u onoj sjajnoj slici Magrita koju je pisao matematičar alijas Luis Gospodin psihoanalitičar me gleda i priča a ja mogu da ga lažem a da ljudi zure u sobu, zaveden na stranputicu. Ne vredu mu mudrost ni diploma pa ni doktorat – kaine saznanje – zato što sam ja Veliki Manipulator – folirant. Jer kao što neko reče:’’Nikad ne verujte filozofima oni su veliki opsenari’’ – duha. Jer onaj koji ima saznaje taj ima moć ne onaj ko ima pare već onaj koji prepoznaje, ima treće oko a sve se krije iza treće maske. Seducer: i Empire of lite, imaju toliko sličnosti jer ih vezuje moć zavođenja.

A na kraju dragi moji ostaju samo Memories..

Psychiatrist..

Mr.Hegel is on Holiday say's MAGRRITE

Gospodin Hegel je na Odmoru

Kaže Rene Magrit

            Gospodin profesor je na odmoru i ostavio sveukupni humanum da razmisli šta je hteo da kaže? Magrit ili Hegel? Podjednako sistematični, dosledni i  i uporni u razvijanju svoje fenomenologije sveta. Naravno da današnji svet ne bi mogao bez Hegela pa nam je stoga i ostavio punu čašu, bistre bode, veoma krhku, i gotovo da čovek poželi da se napije vode. Hegelov sistem je zastupljen na tri nivoa i po horizontali i po vertikali, neprotivrečan je i koherentan. Uz to sastoji se onog čuvenog teza – sinteza – antiteza, što bi trebalo da bude i suština njegovog sistema.

            Ako pažljivije pogledamo, slika se sastoji iz tri elementa: čaše, ambrela i drške kišobrana ako bi se jedan od tih elemenata uklonio celokupni sistem bi se urušio u ružičastu pozadinu; koja je gotovo simetrično podeljena na 4 dela. Da li bi to valjalo za sveukupno čovečanstvo koje je zasnovano na ovako krhkoj ravnoteži, tako – reći oslonjeno o  pozadinu, okačeno u vazduhu. Jer ako je Hegel, pisao nauku o biću Ontologiju – Logiku – nauku o biću koju je ovde Magrit ostavio da visi o koncu  čaši vode – personifikaciji Uma.. Mene cela priča asocira na to da je profesor otišao jednom zasvagda a da je taj profesor sam Bog lično i ostavio Ambrel da visi nepodnošljivo u vazduhu. Ako bude poremećena i jedna strana il bilo koji elemenat u slici sveta, urušiće se sistem. A čaša me asocira na Logos, jer na kraju Hegelovog sistema je Logos, vrhunac sistema – samosvest sjedinjena u jedinstvu subjektivnog i objektivnog.

            Dakle, to je moja asocijacija povezana sa Hegelovom fenomenologijom Duha.

Jer ipak na početku beše logoi,(reč)- Evandjelje apostola Ivana. Dakle bivstvujuće zavisi od uma čoveka i njegovie samosvesti.

                                                           

            Kako je celokupan sistem Hegela apstraktan tako je i ova fenomenologija ili Magritovog razmišljanja zagonetna ali jasno je da ceo sistem likovno drži simetrija i crtež. A odsutvo čoveka je možda upozorenje na njegov nihilizam koji je surealistički.

SOMETHING REALLY PERSONALLY..

Nešto sasvim lično,

Dolaze dani kad su Vam sva spoljašnja čula blokirana, kao da je to neko namerno učinio obloživši vas voskom. Sedite sasvim sami u svojoj sobi osećajući bodljikav bol  u svom telu koji se steže oko guše,koji polako steže veoma opasno u malim očnim suznim kanalima. Jedna reč, jedan gest i onda sve to što je zagušeno u vama – zagnojene uvrede, gangrenozne ljubomore, nepotrebne želje – još-uvek-neispunjene – sve to će odjedanput eksplodirati u vama kao potok suza nemoći – do  prihvaćenog otrežnjenja u prigušenom jecanju – zbog nečeg . A zašto ni sami ne znate! Niko tad neće biti uz Vas, nijedan glas neće kazati:''Ma hajde, hajde, spavaj i zaboravi.'' Ne, u Vašoj novoj i zastrašujućoj nezavisnosti predosećate bol, koji se radja u vama od nesanice i nervne napetosti sa gorkim osećajem da je sve, ama baš sve pred-odredjeno, daleko i odavno pre rodjenja. Odušak koji Vam je potreban je zapečaćen. Živite noć i dan u mračnoj komori sazdanoj od samog sebe za sebe. E i u ovaj dan osećate da će te eksolodirati, pući ako ne ispraznite rezervoar u koga ste strpali sve gubitke, iscuriće i isplivaće sve ono iz komore.

Danas, posle deset godina sela sam za klavir i odsvirala BEZ GREŠKE Šopenovu sonatu br.2 bez ijedne jedine greške i još nekoliko etida..

Dakle, to je nestalo. Ugrizla sam se za usne, prezrevši sebe zbog svog senzibiliteta čudeći se usput kako ljudska bića mogu da pate i trpe ne štiteći svoje JA-INDIVIDUALITET. Kako mogu sebi da dozvole da budu skršeni pod mašinom ili od čoveka – celog svog života.

Sloboda u ličnom-integritetu, bez obzira na vreme kroz koje prolazimo. Sve što se dešava nije gubitak u životu ;iako boli; možda nešto drugo dobro procveta.

EROTIKON TABOO

  

                                      EROTIKON kao TABU

         

Sve je jasno na početku seksualne igre sa stepskim vukom,  nema tajne, osim one skrivene u magičnoj potrebi za sjedinjavanjem koji se poništava slobodnim padom u kojima se igra drama energije . Dva tela uzimajući ritmičku formu, u pokretu njihanja povezani su kao oscilirajući krug.

          Veliko&Malo uživanje kada se duh izdiše iz tela i ono spaja sa drugim telom u beskonačnom zaboravu bića je nešto sasvim prirodno kao što je uživanje u međusobnom spajanju muško – ženskog.. U tom  momentu klimaksa, on se napaja sa ženskih grudi a ona uzima njegovu energiju. Isprelpeteni kao bršljenj u neznanju ko je animus a ko je anima igraju se, dodirijući se, milujući se rastopljeni kao čokolada u nežnosti čula, predajući se novumu otrkrivanja svake pojedine tačke.

 Muškarac i Žena mešaju tri svete tečnosti a da  nisu svesni toga: vodu, krv i spermu. Stvarajući mali mikrokosmos, u svakoj dinamici pokreta u svakom momentu ekstaze kad sve okolo tone u besmisao jer su samo njih dvoje važni na ovom svetu. Noseći talas erotske enregije koji ih preliva u svakom momentu, napetost u dubokoj nepekidnosti jer voda izaziva žeđ a žeđ izaziva vodu. Leopota je neiskaziva u, a to je ono što čini animu osetljivom na animusa prizivivajući ga da učini ono što bi on želeo da učini; ono što njeno telo bezuslovno zahteva predaujći se u bestidu; a to je da je on na kratko poseduje uzimajući ono što mu se prohtelo. Da sasvim zaroni u beskonačnost u kathazrisu čula u konačnoj formi kao večita potreba maskulinog – želja koju treba ostvariti u vrhunskm nesvesnom umjeću erotikon.Tu je početak i kraj , sadašnjost je veza sa telesnim uzbuđenjem – erotikonom / satirom /svecem. Nakon senzacije ispunjenja nastaje umor animusa, suprotonost više nije suprotnost već iscrpljna anima umornih udova od koje animus instinktivno želi da ode. Sve je iskušano, igra je završena a u ponavljanju nema Novuma, nema Experimentuma,  animus ide dalje u potrazi za odmorom u samoći povrativši svoju nadmoćnu samosvest.

 Kao stepski vuk odlazi napušatjući svoju draganu, zadovoljnih čula , samosvesnog slobodnog duha. On je s njom uživao,  bez obećanja, bez dubokih emocija, slučajno kao u prolazu zgrabivši momenat dok ona ostaje a da nije ostavljena jer je sve bilo jasno bilo već na početku oscilirajućeg kruga sa Erotikonom! Uživanje je svrha kojoj teži Stepski Vuk a  a ne puka igra zavođenja. Stoga je on slobodan....i savršeno lep u spoju duha i tela gde je njegova kuća bića nadmoćna nad svakom animom – ženskom. 

Rainy day in Belgrade,finally..

Kišni dan...

Sjajno, najava definitvnog dolaska jeseni mada bi trebalo proveriti prognozu. Elem, možda će nas sunce još koji put ogrejati ali ne i zagrejati do celih 31C. Kad bacim pogled kroz prozor naprosto mi se ne izlazi a tek kad pomislum na public trasnportation company tzv:GSP e onda mi se zbilja ne ide u grad. Ali trebalo bi da se pojavim, sa krajnje dobrom namerom predaje mojih poslednjih rukopisa. Zbog istih nisam spavala prošle noći jer umesto da gledam HBO sa sve Antonijom Banderasom i onu dosadnu Mildred Pirse ja sam ostala do 2 a.m. za stolom.

Na špretu mi se krčka bećar paprikaš a možda ćemo toj poslastici da dodamo još nešto da se zasladimo Teddy i moja malenkost. Npr:krofne..Svaki nutricionista bi reako odlučno :NEEEE.Ali kako ovu vrstu delatnosti kao i onu life couch trainer prezirem krofne će stajati na stolu. Treba mi nešto slatko..Oni definitvno prodaju maglu i spadaju u kategoriju onih:“Kako zaraditi parena lak način“..U smislu tetka Savete.

Naravoučenije kome je metabolizam spor a ne kreće se i ne bavi se minimalnom sportskom aktivnošću ugojiće se pa makar jeo 300 kalorija na dan. A to što vam kaže life couch trainer to možete da domozgate i sami; za to vam nije potrbeban kurs joge i meditacija. Uklonite sve što je negativno ukoliko možete a ono što morate istrpite u fazonu:“O GOSPODE DAJ MI DA SHVATIM ŠTA MI SE DOGADJA I POMOZI MENI U NEVOLJI TEŠKOJ“.-Pri čemu nemojte očekivati glas Boga jer bi vas onda proglasili za dusevno obolelu osobu; već unutrašnji glas;“Koja je vajda da se sad sekiram, ionako ništa neću promeniti.“

Upravo pijem svoju prvu kafu,Cup of Joy; dok pišem ovaj tekst, razmišljajući o tome kako je prošao Jesenji Fashion Week..cirkus, u kome je zbilja bilo dobrih ideja...zic..ali bez cara zvanog Galijano sve je bilo ogoljeno, ramotno dobri nekako deja vu. Čak i manekenke. Geniju se oprašta, jelt tako; kao npr. Hjadegeru ili Knutu Hamsunu,,to je ipak sve samo igra.

Sramotno dobri prikazi BITEFA su me pokolebali u mom dubokom uverenju da će i ovo godine biti jeziva žabokrečina ali možda se nešto promenilo i glavama selektora?????Inače BGD je u znaku PEN sastanka, prodaje udžbenika, hodnika punih mirisa koji podesećaju na spremanje zimnice.Mmm; to je radila nekad i moja majka a ja se zadoovljavam Bakinim proizvodima iz supermarketa.

Kao obožavalac Kozijeg jogurta juče sam pronašla definitvno dobar jogurt u slatkoj maloj ambalaži te sam ga isprobala i moram da kažem da je veoma ukusan; još ako uz to jedete pločice od lana onda je mmmmm.

Sve u svemu ostatak dana imam nameru da provedem u pidžami, što je izgleda novi modni trend. A koliko se sećam u arapskim zemljama je oduvek bio sa sve kapom za kupanje..Možda se večeras povapirim i napišem neki tekst..Inače obradovalo me je što je ona mala zloća dobila gremmy...; mislim da igra lorda u IGRI PRESTOLA...:)

Na kraju  dopisa želim vam da ostanete:

Snovi ili Halucinacije

Čudna neka noć iza mene..Spustila sam glavu na jastuk i zaspala kao da sam se opila čistim nektarom. Maštam da popijem čašu vina a znam da ne smem..Ali u celoj priči bitan je san..samo u tom snu ja nisam Orlando Virdžinije Vulf već slika Dorijana Greja u viktorijanskom Londonu. Pa ipak taj moj Dorijan je dobar nije zao, samo što je kuća ista i potret je moj samo je lik muški. Budim se i polako ustajem iz postelje, oblačim skupoceni renegdot, pažljivo biram kravatu kao i svaki dendy, dijamantsku iglu, zatičem zlatan sat i obuvam cipele. Te cipele su izradjene u radionici u koj danas dela Deni de Luis,“Moje Levo stopalo“-koješta- ali tako je to..Neverovano su udobne, osećam se u njima savršeno. Sluga me nudi doručkom ikao je već pao mrkli mrak i znam da mi je vreme da podjem na sve te lude zabave u četvrtima snobovskog Londona ..Da se sretnem sa muzama, kurtizanama, lordovima i koje kakvim likovima noble society..Koje u meni gleda večnu ikonu mladosti i lepote. Kao da sam je ukrala negde ili sklopila pakt kao Faust sa Mefistifelom. Sve vreme me iznutra muči moja ženska priroda dok se spremam da krenem jer znam da će me sve te lepe, ružne, dosadne, intersantne žene saletati. Ali saletaće me i muškarci jer oni zapravo znaju Dorijana Geja aja nisam on već neko ko se nastanio u njegovo telo za koji dan, možda samo ovu noć..

Ulazim u kočiju, onu viktorijansku, cab..i krećem u noćnu avanturu, misleći sve na to kako je Oskar Vajld zamišljao Dorijana a to nisam ja..već samo njegov odraz. Da li me je neko stavio na iskušenje da vidim i doživim kako izgleda taj svet.....u kome je sve dozvoljeno i ništa nije van moći Dorijana. Od toga da ubije do toga da poseduje što god poželi i koga poželi jer je demonski lep..Ljudi se dive lepoti..mislim da je to po nekad bez razloga..Jer savršeno lep čovek možeda bude zao iznutra kao što je Oskarov Dorijan. Stoga je to portret..A i ja imam portet ; koji je odvratan; zatvorila sam ga u drugu sobu. Nisam nikad spadala u savršeno lepe ljude, unatoč čak mislim da sam ružna i debela..Ali noćas sam u prvom licu muškarac koji klizi kroz salone Londona, centar pažnje što zbog loocka što zbog britkog intelekta...Prilazi mi nepoznati muškarac i priča mi o prethodnoj noći? Gledam ga praznim pogledom i jedini zaključak koji izvlačim je da poznaje dobro Dorijana i da je noć bila kombinacija rimskih bahnalija u pubisterijumu kombinovana sa posetom čajdćinici gde se puši opijum..Druga dama mi se zahvaljuje na daru koji sam joj poslala..Par mindjuša od rubina i svileni rubac..nudeći mi se..bez ikakve učtivosti da odemo do biblioteke...O da bilo je takvih ponuda..te noći..Pokušavam da vodim konverzaciju, da se ne odam; da mi se ne bi neko podsmehivao ali vidim da me svi shvataju ozbiljno čak kad citiram Puškina. Englezi, teško da su u viktorijansko doba čitali ovog pisca..Slike, mi se redjaju kao slike sa izložbe, samo je još falio Musgorski i Baba Jaga..a ponda počinje košmar jer želim da pobegnem iz tog ZATVORA...Ne želim da me dodiruju, miluju svojim pogledima, ne želim da mi se iko više primakne uz toda vodim konverzaciju. Ali taj osećaj da sam muškarac, koji je superioran u svakom pogledu, koga priželjkuju i muškarci i žene mi imponuje..Osećaj da mogu da ih manipulišem..da ih zavodim a da samo simuliram je neverovatan..Koliko li je samo jedan običan muškarac tek zadovoljan..a kamo li neki Dorijan..Taj neverovatna  moć dok osećaš kako im čula igraju, kao ti zavide, kako te priželjkuju..da ih zavedeš..i poniziš..Ima tu nečeg..A onda sam se probudila...  

Koliko je to posledica mog čitanja knjige Nasuprot Uismansa, koja vrvi estetskim ludorijama glavnog junaka koji se posle povukao u ilegalu nakon suludog ekscentričnog života u Parizu..?Čoveka koji je od svoje kuće napravio kavez nalik eksperimentu u finom filigranu od najskupocenijih detalja kao što su stakla na prozorima, biblioteka ukoričena po sistemu što čudnije to bolje, koji čita sve te pisce kritički i odnosi se prema njima sa prosudjivanjem onog koji ima prava da odbacuje i nihilizira.Pervertirani odnos sa hranom i iskvareni stomak do totalnog kolapsa..baš kao i Floberov slučaj..Dakle posle toga susret sa doktorom koji mi ozbiljno kaže da je dijagnoza definitvna..susret sa psihijatrom..koji je žena..vrlo muškobanjasta..Ništa mi nije jasno..Razmišljanje o prethodnim incestima u mojoj familiji; da li ih je bilo; ko je koga tu lagao a ko je govorio istinu? Pa Blago njima, sad su svi mrtvi pa mogu i da mi se podsmevaju. Ako sam mislila da su ono oduvek bili u pravu; zašto im se nisam suprostavila. Dorijan Grej je simbol lepog muškarca koji je prodao dušu djavolu i sva njegova zlodela skriva Portet..U istoriji knjizevnosti nema žena; Orlando je bipolarna a njen autor je biseksualna..Mene žene nikad nisu zanimale, osobito; ni kao društvo a još manje seksualno. Mislim da su zlobne negde u dubini duše, površne i sebične..dok veoma vešto skrivaju tu svoju osobinu. Za muškarce..pa drugačiji su od nas alii m je život u izvesnom smislu oslobodjeniji..

Mislim da danas podjednako i jedna i druga strana vešto simulira, pretvara is i igra svoje male-female uloge..Dok pokušavam da maštam a davno nisam bojim se da opet ne padnem na zemlju..razmišljam o mojim ne-mogućnostima..Šta bi bilo kad bi bilo I da nije bilo..Možda je taj san želja za transformacijom, preobražaj..sam Bog zna..

E da mi je da se ošišam…..

Short Diary for Sunday

Thinking about summer I have cut hears again today; it was like something like inner need forchange. So now I am locking as slimy boy with short hear; with image of Sleeping woman. What of a contradiction, Blind Willow, SLEEPING WOMAN INVOLVED WITH SENTENCE FROM PAST SUMMER>

'' Newer again will single story be told as thought it's only one.''

Not old.
Not young.
But viable die/able/age//. Anyway these are only small thing worth of life.
The days are shorted; morning has been shiny, afterward’s windy. After several months I am feel hunger; what is good; before it was so sad and disguising to lock me. As sad, sick, pale vision of something like female; now I do not pity myself; either cries silently for lusted time/past tense! My path is parallel with river not with Ghosts on the boat. I have no plans just hopes. Now the world is alive with the sound of music. Nevertheless it was fortunate; indeed it is a blessing to have been melancholy as I was. Had I been a happily nature - and had a then experienced what I did experienced as female!? But within me, where I really suffered I knew more frightfully things. So now I am satisfy with achieved tranquility which is result by lesson from life experience.
So new season is here, everybody is speaking about something personally important but I am just think about small things.
Cup of tea!
Warm room.
Cat on my bad, Lacy.

Teddy in my life..
New book..
Anja.

SAVAGE BEAUTY: Cult of Personality | Vanguardism | ARTINFO.com

SAVAGE BEAUTY: Cult of Personality | Vanguardism | ARTINFO.com

Show & Tell: Yasuko Iyanaga at Japan Society | In the Air: Art+Auction's Gossip Column | ARTINFO.com

Show & Tell: Yasuko Iyanaga at Japan Society | In the Air: Art+Auction's Gossip Column | ARTINFO.com

Diary for Saturday

Dnevnicki zapisi

           

Entuzijazam (posvećenost) kao forma ljubavi

Ima ljudi koji svoj život ostvaruju u takvoj čistoti i bistrini da ih čovek obuzet bolnim protivrečjema i haotičnim nagonima teško može zamisliti. Biti upleten u u untrašnje borbe, iscrpljivati se u intimnoj drami i doživeti svoju sudbinu u znaku neizlečivog, znači živeti u predelim gde su svako razjašnjenje i čistota iluzorni. Oni čiji život nesmetano raste, koji žive ritmom, koji žive  ritmom lišenim dramatike, dostižu stanje zadovoljene i uživljavanja kao svet očaravajuće i blistavo. A zar entuzijazam nije stanje koje sve obavija sjajom zavodljivosti i uživanja? Opisati entuzijazam znači spoznati jednu osobitu formu ljubavi, individualizovati neku formu prepuštenosti čoveka svetu. Ljubav ima tako mnogo lica, tako mnogo odraza i varijanti odstupanja da je teško pronači njeno centralno jezgro ili tipičnu formu. Suštinski problem svake erotike je da pokaže prvobitnu pojavnu formu formu ljubavi i kako ona u osnovi nastaje. Kad se govori o ljubavi polova, ljubavi prema božanstvu, prema prirodi ili umetnosti, mislimo na entuzijazam (posvećenost) . Mora postojati jedna od koje sve drugo zavisi ili se čak iz nje izvode. Mnogostrukost erotskih formi ne može se zamisliti bez zračenja, forsfoscencije i žara jedne jedine, koja kao sunce rasipa svoje zrake i prema biću predmeta i prema aspkektu forme.

Mislim da je najbitnija forma ljubavi  ljubav izmedju muškarca i žene. Ona se ne ograničava samo na seksualnost, već uključuje mnoštvo duševnih stanja čija je plodnost očita. Ljubav je žarkija ukoli je vezana za nešto individualno, konkretno i jedinstveno. Neki čovek ili žena su voljeni zbog onog što ih razlikuje od sveta, zbog njihove posebnosti. Ništa je na svetu ne može zameniti, ako je ljubav strasna.Zato se entuzijazam gleda kao na nešto posebno od EROSA dok je u stvarnosti ukorenjen u najdubljem biću ljubavi, mada radja formu koja teži da se oslobodi iz sfere erotskog. Unutrašnja priroda svakog entuzijaste (onaj što se predaje isve što radi radi iskreno-duboko-do kraja) krije kosmiči, univerzalnu osetljivost, sposobnost da sve primi, da se orijentiše u svakom smeru, iz nagona i unutrašnje neumerenosti za nesebično uživanje u uzavrelosti i dinamički kult pokretačke snage ''Ispunjenog trenutka''. Ovakav čovek, biće nema kriterijume, strana su mu planiranja i proračuni, zna samo za samoodricanje, kolebanje i radost.Mnogi propadaju utapajući se u jezivu prosečnu svakodnevnicu kočeći sebe na štetu stvaralaštva i unutrašnje dinamike. Svi oni, živeći u banalnoj svakodnevnici koji kao većina bivaju rodjeni mrtvi, umiru pre vremena.

Dok je entuzijast onaj čovek koji svoj objekat jubavi još nije razvio. Umesto da sve prirodjene sklonosti ka ljubavi prema ženi i slučaju žene prema muškarcu, usmere-one se rasipaju u velikodušnim izjavama, gestovima i radnjama; univerzalnoj osetljivosti, kako se inače ne javljaju u ljubavi doživljenoj na prirodan način. Jer entuzijazam(predanost) je superioran potomak Erosa. Njegova paradoksalnost je u tome što ne voli ženu/muškarca, svoju ljubav ne iscrpljuje u uzajamnom kultu polova već je ispoljava u nesebičnu samopredanost koja entuzijastu pretvara u čisto i nedostupno biće. Od svih vidova ljubavi entuzijazam je najtemeljitije očišćen od polnosti, više nego mistična forma, koja nije kadra da se oslobodi seksualne simbolike, gde je očaravajući paradoks ljubavi kao čistog stanja, gde stalna i potpuna prisutnost koja podstiče da se u svakom trenutku otvoriš svemu do kraja. Duh se ne uzdiže već rastrže. U predavanju i davanju entuzijaste kao i ljjupkosti  i u magiji, duh se nije odvojio od života već u prvobitnoj nepodeljenosti, u nerazdvojnom jedinstvu koja teži organskoj konvergenciji leži tajna sreće.Biti entuzijastičan znači ne biti sposoban za dualizam. Svaki dualizam je otrov, entuzijasta je slobodno biće da uvek kad hoće ode ili ostane, slobodan i spreman na antinomije života tako što živi u strasti bez tragike i voli bez seksulanosti, uzima do kraja , predaje do kraja a onda se oslobadja nemira i neodredjenosti - ostajući u svom individualitetu.

Deep Fulffilment & Amorous Perspective...@ Anja ^& Rene Magrrite

It might be thought that if one gets rid of all emotions, one will become as  torpid and unresponsive as a log. But this is completely false. When the mind is free , it is lucid and free. 
Completely in peace and free from worries, disturbing emotions, has acute perception of others suffering and the law on the cause and effect; he feels them as keenly as if he had hair in his eye. He has a much finer sense of judgment and wider compassion.
People might say that if you don't express emotion it might lead to unhealthy states of mind. But emotions sometime could be expressed in many different ways. We should use intelligence . We don't have to repress our emotions us love, anger, happiness, fire, but we should control them..
Exactly we should avoid this fire from the fire..But how?
Deep sense of fulfilment ,  does not depend of the time, location or objects. It is is state of mind that grows the more one experience it. It is different from pleasure in almost every way. 
Actually for what we are seeking all life?
To depart ourselves from the influence of the destructive emotions is the kind of inner stability, clarity, and fulfillment that we are referring to here as happiness.
So have a nice week
Anja 

What J.R.R. Tolkien said to the Nazis when they asked if he was Jewish.

What J.R.R. Tolkien said to the Nazis when they asked if he was Jewish.

I HAVE FORGET THAT IS FRIDAY?

DIARY,
And I may say that my philosophy has been deeply affected by the fact that windshield wipers ticked off seconds too loudly and hopelessly, than my clock drips loud sharp clicks too monotonously on my hearing. I can hear it even through the pillow I muffle it with - the tyrannical drip drip of seconds along the night. And I wind the clock. Click-Click! Tick, tack, snip-snap! And it goes on and on. I could smash the measured clicking sound that haunt me - draining away life, and dreams, and idle reveries. Hard, sharp, ticks. I hate them. Measuring thought, infinite space, can you once up on the time understand me? Someone, somewhere, can you understand me, love me a little? For all my despair, for all my ideals, for all that - I love life. But is hard , and I have so much to learn-
Click-Click, clock snips time in two, lap of rain, in the drain pipe two o’clock but never you. But I cannot cry, not to smile...
Anja